Prevencija ovisnosti općenito znači stvarati uvjete i poduzimati aktivnosti s ciljem sprečavanja pojave ovisničkih ponašanja i bolesti ovisnosti. S obzirom na širok raspon sadržaja koji se pod tim podrazumijevaju, prevenciju dijelimo na univerzalnu, indiciranu i selektivnu. Razlika između univerzalne-selektivne-indicirane prevencije je prisutnost pokazatelja koji se primjenjuju za pripisivanje rizika. Univerzalna prevencija odnosi se na opću populaciju i podrazumijeva nizak stupanj rizika. Selektivna prevencija odnosi se na pojedince i grupe kod kojih su prisutni socijalni i demografski pokazatelji većeg rizika kao npr: marginalizirane etničke manjine, stupanj siromaštva i socijalne isključenosti, mladi prijestupnici, rizične obitelji… Indicirana prevencija odnosi se na pojedince kod kojih su već prisutni određeni simptomi ili je prisutna dijagnoza u smislu poteškoća ili poremećaja u ponašanju, učenju, socijalizaciji ili sl. kao npr. poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADD/ADHD), koji visoko korelira s kasnijom pojavom ovisnosti